O Svetom Savi

Sveti Sava (Rastko Nemanjić, 1175-1236)

Najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, po krštenju Rastko; u roditeljskom domu stekao značajno književno obrazovanje. Kada se zakaluđerio u Svetoj Gori, dobio je ime Sava. Ruski autor Sergije Trojicki ukazuje na Sv. Savu kao prvog slovenofila koji je, svojim djelom prešao
"državne i narodne granice i ćinio velika dela i za druge slovenske narode...Istina je da je Sv. Sava, kao najbolji sin svog naroda, svagda, svuda i pre svega imao u vidu srpske interese, ali on je nalazio da se ti interesi mogu ostvariti ne u usamljenosti srpskog naroda, nego u njegovu zbliženju i zajedničkom radu sa drugim pravoslavnim i slovenskim narodima."
(Zbornik Jedinstvo Slovena, Filozofski fakultet, Ist. Sarajevo, 2006: 12) Dalje Trojicki navodi da je kulturno podizanje Slovena bila jedna od ključnih tačaka programa djelovanja koji je imao Sv. Sava, sve vrijeme nastojeći na slovenskom širokom usvajanju grčke kulture. Trojicki smatra da je Sv. Sava time prethodio talijanskom preporodu. Ovaj dio programa Sv. Sava je realizovao posebno kroz književnu djelatnost, prije svega prevodeći sa grčkog jezika. Napisao je Hilandarski tipik (ustav), kao i Studenički tipik, odnosno Karejski tipik. Jedan od njegovih najznačajnijih radova je prevod Nomokanona (zbornik crkvenog i građanskog prava), kao glavnog izvora prava za slovenske narode (uvođenje vizantijsko-rimskih zakona i ustanova). Tzv. Savinski Zbornik je imao značajnu ulogu u državnoj organizaciji i jačanju slovenskih naroda. Savino ime prelazilo je i vjerske granice. Tako, na primjer, prvi bosanski kralj Tvrtko, iako rimokatolik, krunisao se 1376. godine kraljevskom krunom nad grobom Sv. Save u Mileševi. Savin kult se posebno širio u toku 16. vijeka. Na primjer, bio je dobro poznat Dubrovčanima, a i neki katolički sveštenici pišu Savinu biografiju (fra Andrija Kačić Miošić slavi ga u pjesmi: Rad čudesa kaluđera Save / Slovenske ga sve države slave). 1534 i 1554. godine putnici Žak Šeno i Benedeto Ramberti bilježe kako su neki Turci i Jevreji takođe poštovali mileševske kaluđere. Prvi hercegovački gospodar Stefan Vukčić, sa sultanovom dozvolom, proglasio je sebe, 1448. godine, hercegom ili vojvodom Sv. Save, mada je pripadao bogumilskoj vjeri. Na Atonu, na Svetoj Gori, u Grčkoj, zajedno sa svojim ocem Stefanom Nemanjom osnovao manastir Hilandar (1198.), koji je u srednjem vijeku bio središte književnog, kulturnog i prosvjetiteljskog rada. Od druge polovine 19. vijeka tradicionalno proslavljan kao školska slava.