Prijedorska Gimnazija 1921-2006.

2006. godine navršilo se 85 godina postojanja i rada prijedorske Gimnazije. Rijedak je to jubilej za jednu školsku ustanovu na ovim prostorima, pa se, tim više, grad Prijedor ima čime ponositi. Istorijski značajna školska ustanova, prijedorska Gimnazija, evo, proslavila je svoj 85. ti rođendan. To je prilika da se osvrnemo unazad i pokušamo navesti najznačajnije trenutke u njenom životu, kao i da se prisjetimo ljudi koji su izišli iz njenih klupa ili onih koji su predavali brojnim generacijama učenika. Sve, svakako, ne možemo navesti, preduga bi to lista bila za ovo kazivanje o Gimnaziji. Međutim, za petnaest godina, kada Gimnazija bude obilježavala svoj 100-ti rođendan, biće to posebno vrijedna prilika da se, kroz novu monografiju, govori o ljudima koji su prošli kroz Gimnaziju u Prijedoru.


O Svetom Savi

Sveti Sava (Rastko Nemanjić, 1175-1236), najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, po krštenju Rastko, u roditeljskom domu stekao je značajno književno obrazovanje. Kada se zakaluđerio u Svetoj Gori, dobio je ime Sava. Ruski autor Sergije Trojicki ukazuje na Sv. Savu kao prvog slovenofila koji je, svojim djelom prešao "državne i narodne granice i činio velika dela i za druge slovenske narode...Istina je da je Sv. Sava, kao najbolji sin svog naroda, svagda, svuda i pre svega imao u vidu srpske interese, ali on je nalazio da se ti interesi mogu ostvariti ne u usamljenosti srpskog naroda, nego u njegovu zbliženju i zajedničkom radu sa drugim pravoslavnim i slovenskim narodima." >>>Opširnije



Čestitka od bivše gimnazijalke

85 godina neprestane edukacije, vaspitanja i usmjeravanja mladih ljudi na jednom od najvažnijih puteva u životu predstavlja bogato i plodonosno djelo škole čiji sam učenik i sama bila.

Nebrojeno puta sam, u različitim životnim situacijama, isticala koliki pečat su mom obrazovanju, poslu kojim se bavim, razmišljanju i životnim stavovima dale godine, profesori i kolege s kojima sam dijelila muku, trud, odricanje, ali i veoma lijepa druženja, mangupluke i sve što prati sticanje identiteta u tom životnom periodu.

U Gimnaziji "Sveti Sava" sam potvrdila svoje ambicije, izgradila samopouzdanje za sve što me kasnije čekalo. Učilo se mnogo, očekivalo još više. Kao potvrdu izuzetnog spoja potencijala, ambicije, upornosti i volje s jedne strane - nas učenika i potpunog angažovanja profesora u našoj edukaciji i podršci za dalju intelektualnu nadgradnju, ističem da je 95% učenika iz razreda kojem sam pripadala danas zaposleno na mjestima perspektivnih diplomiranih ekonomista, pravnika, inžinjera, profesora, ljekara...Impozantno, zar ne? Svaki naš susret obilježe evociranja na zajedničke dogodovštine vezane upravo za gimnazijske dane i profesore koji su, svako za sebe, bili i ostali entuzijasti individualci, osobeni svako na svoj način.

Kvalitet obrazovanja, kojem je svako od njih dao i svoj lični pečat, dio je temelja na kojem sam gradila svoje samopouzdanje, ambicije, identitet, vjeru u sebe i svoj trud. Mislim da je obostrano zadovoljstvo prisutno pri svakom našem susretu.

Iskrene čestitke za 85-godišnji rad, trud, uspjehe i neizmjeran doprinos koji je ova škola, generacijama, pružala učenicima i gradu. Iskreno se nadam da ću, i u nekoj daljoj budućnosti, s radošću čitati slično razmišljanje nekog tada već bivšeg gimnazijalca kao što sam ja sada.

Dr Veselinka Popara, spec. fizijatar